PROMOCIJA KNJIGE 'ne talasaj.' autorice LEJLE HADŽIMEŠIĆ
Uspješno održana 16. jula u 19:00 u Evropskoj kući kulture i nacionalnih manjina.
POGLEDAJTE MEDIJSKE MATERIJALE
Uspješno održana 16. jula u 19:00 u Evropskoj kući kulture i nacionalnih manjina.
POGLEDAJTE MEDIJSKE MATERIJALE
"Ne talasaj" autorice Lejle Hadžimešić je hronika jedne generacije koja je odrasla u ratu, ali nastavila živjeti u sistemima koji od nje traže da zaboravi kako je naučila disati. Ovo je knjiga o onome što ostaje kada se sve preživi osim unutrašnjeg osjećaja sigurnosti. „Ne talasaj" je rođena na mjestu sudara dvije književne tradicije: sarajevske urbane proze i istočnjačke haiku poetike. U toj kombinaciji leži njena najveća snaga.
Kad sam ga izgubila iz vidokruga, okrenem se i krenem prema željezničkoj stanici. Sjetila sam se da tamo ima klupa s tapaciranim sjedištima. Čim sam stigla, izvalila sam se na klupu i duboko udahnula. Kako bi se opustio, mozak traži logičko objašnjenje ovoga što se upravo dogodilo. I šta ću drugo, dam mu logiku: Francuska. Mir. Toplina. Sigurnost. U kući u toplom muslimanskom krevetu spava moj dragi de facto Srbin jer se zove kako treba; ja spavam na neudobnoj tapaciranoj klupi željezničke stanice jer me zovu kako ne treba.
Pročitajte priču
„Moramo ići, kol’ko je sutra”, kaže Mufa, koji bi otišao i na Mjesec samo da provede vrijeme van kuće, u kojoj ga je iz dana u dan tetka prala na ruke sa mahalskim pričama. Tetka je početkom rata “izbjegla” s Vratnika i bez najave stigla s koferima, a sa njom i priče o vratničkoj LGBT zajednici, ko je s kim zatrudnio, koga je majka proklela jer je kockao, pa sve do “pouzdanih” informacija o deblokadi Sarajeva. .
Pročitajte priču„E svašta. A što li to onda kod nas zovu špansko selo ako je sve isto? A ko će ga znat', i narod svašta izmišlja s tim poslovicama. Nego, hoće li ta kafa, Mino, boli me glava, ko da me je propuh uhvatio kad si rastvorila jutros one prozore na golfu?“ .
Pročitajte priču
Ovo je knjiga o onome što ostaje kada se sve preživi osim unutrašnjeg osjećaja sigurnosti.
Pročitajte cijelu recenziju →
Lejla Hadžimešić je rođena u Sarajevu. Mnogo puta je iz njega odlazila, pokušavajući se ukorijeniti u Beogradu, britanskom Londonu i Oksfordu, španskom Leonu i A Coruñi, francuskom Parizu i Strasbourgu, ali se uvijek ponovo vraćala Sarajevu; možda upravo zato što je kao tinejdžerka preživjela opsadu grada, stvorivši s njim neku neraskidivu vezu.